homeranking.info Fitness DON KIHOT PDF

Don kihot pdf

Saturday, December 15, 2018 admin Comments(0)

Bistroumni plemič don Kihot iz Manče (Don Quixote). Chapter (PDF Available) · January with Reads. In book: Zlati poljub (Golden Kiss), Edition: 1. Free kindle book and epub digitized and proofread by Project Gutenberg. to Don Quixote de la Mancha and to go forth to right the world's wrongs. This novel, a satire of romantic chivalry, provides a window on 17th century Spain.


Author: JANELL KLOEFKORN
Language: English, Spanish, Japanese
Country: Liberia
Genre: Business & Career
Pages: 399
Published (Last): 30.05.2016
ISBN: 454-7-41001-114-4
ePub File Size: 27.37 MB
PDF File Size: 11.27 MB
Distribution: Free* [*Regsitration Required]
Downloads: 42850
Uploaded by: TANIA

to Don Quixote de la Mancha and to go forth to right the world's wrongs. This novel, a satire of FAMOUS GENTLEMAN DON QUIXOTE OF LA MANCHA. 26 нов. 4 sij Servantes je pisao drame i komedije, novele i romane. Djela: FLa Galatea, Bistri vitez Don Kihot od Mane. Servantesovo. Translator's Note to the Reader. In the author's prologue to what is now called part I of Don. Quixote (part II appeared ten years later, in , following the.

Reader-Responce Criticism, from Formalism to Poststructuralism, prir. Booth, W. Forschung und Kritik, prir. Zato ti meni. TomJ mi imamo nebrojenih primjera u historijama. Gdje si sada.

U strahovitu nek bijesu se ori. Sto razuzdana po moru se bani. Kad to vidje Ambrosio. U jedincat glas sad neka se spoje. Kud sunce ne zna nikada da sine. Neka s jastrebom Titije pohiti. U ljubavi je i prava i vlasna.

Nek Sizif na put s kamenom se dade. Sad razaberi evo jasnom slikom U mojem srcu preduboku ranu: I velim: A prezir mori. Ja krstim umnim onog koji ljubi. Cim sumnja grane. Uvijek tugovat. Od ljubomora pusti svijet gine. Oj ljubomore. Bez palme. Sred hranjenika libijske ravnice.

Na koncu ja mrem. Odmah ovamo. Sam samcat kriv sam njenoj nemilini. Al ja. Oh gorke mijene1. Nek zato navijek moja sanja traje. Zapijevke barem nujne. I nemoj. Nek pjevaju. Nek Cerber. Jer otkud si nikla. Cim je opazi Ambrosio.

Kad bi svaka krasota silila na ljubav i predobivala ju. Ako nije. A za ljubav koju vi meni iskazujete. Ja po svojoj prirodnoj pameti. Bog me stvorio. Ne dolazim ja. Ja sam se slobodna rodila. Jer ne zaljubljuju se u svaku ljepotu: Tko mene krsti krutom i zmajem.

Ja imam. Ako je dakle on. Neka jadikuje onaj koji bude prevaren. Ovako odbijen. Nekoji od njih. Zato je pravo da je nitko ne slijedi i ne progoni. Da sam ga zavaravala. Poklope grob golemim kamenom. Zla ga ljubav amo baci. Kad mu putnici razaberu tu dobru odluku. Nije se pobrinuo Sancho da Rocinanta sputa. No najgore ga zlo pogodi kad su konjari opazili. No nije se dogodilo kako je 0n mislio. U toj hladnoj sniva raci Zaljubljenik snom mrtvaca.

Ali kobilama je. Gospodaru don Quijote! Opazio on da je ukraj gospodara. No ja sam skrivio sve. Sto bi. U taj mah stignu. Prvi se prenu Sancho Panza. Ali ja ti se. Sancha odalame dvaput i svale ga na zemlju.

C R A F T - H O U S E

Ja bih. I kad ja P bih mislio. Na to mu odgovori perjanik: Novi gospodar mora dakle imati pameti da zna vladati. No savjet se gospodarov ne svidje Sanchu Panzi. Nikada se ne bih tomu nadao od Rocinanta. Tako se ponio jadni vitez zato stoje svladao hrabroga Viskajca. Jedan neznani pisac.

Kihot pdf don

S tolikim valjanim ljudima mogu dakle i ja biti. Da mogu od bolova. Nisam imao kada odvrati Sancho. Jedan je od njih bio Amadis. Uza svu muku osedla on magarca. To je onda. Zato ti meni. A sudbina. Naposljetku Sancho natovari don Quijota na magarca.

Ali manimo se toga. Digne onda Rocinanta. Znaj dakle. Ondje se nastanio i neki mazgar. Sto je to vitez pustolov? Bili to sami pokrovci i sedleni jastuci s njegovih mazga. Don Quijote od Manche. Uredite vi to. Kako se zove taj vitez? Onda ste valjda i vi pali? Ja ne hvalim ke. Imao ih on dvanaest. A i don Quijote. Sancho je. Slava i dika zato piscu Tablanta od Ricamonta i one druge knjige.

No kako nisu navikle na ovakav razgovor. Na rukama joj bilo nekoliko nizova staklenih koralja. Tu on tlapnju. A dah njen. A kad djevojka vidje da joj dolazi gospodar. On opet. Kad vidje kako je djevojka upela da se otme.

Maritornes trne. A ona se. S tom on sumnjom ustane. Ni to nea bi dosta. Al sudbina. Pa kako se veli: Znam ja da si ti sve zamijesila! Uto se probudi Sancho. Gdje si ti. Ja to velim zato. Ja da spavam? Zar sam ja tebi tolik zlotvor. Nije zato.

Kunem se.. Sto o bistroj pameti? Sto o svemu drugom. Da ti ukratko pripovjedili znaj. Pazite da nitko ne izmakne. Bilo kako bilo. Dotle se don Quijote bio osvijestio.

Nema sumnje. Zato ja sudim. Ta rekoh da jesam. Kako je nast mrak. Ali recite mi. Ne vodi brige. Ne vidimo ih. Da nije ovo. Ako ste vi to. Kad je don Quijote dogotovio svoj dragocjeni melem. Kad ga don Quijote vidje onakva. Uto proradi napitak i siromah perjanik. Sve su to gledali Sancho.

Uzme on dakle one sastojke. Od muke i od drmanja proznoji se liko da je zamolio neka ga pokriju i ostave sama. Uistinu mi. Privoli se don Quijote. Gospi pozdrava i Vjerovanja. Probio ga znoj od silne muke. Pretitrajte u pameti. Mnoge su i veoma velike usluge. Ta oluja i nepogoda potraje gotovo dva sata. Ali kad je tako. Pogotovo uz ovo pouzdanje i vjeru koju je stekao u svoj melem.

Onda sam ja dosad bio u zabludi. Zastane don Quijote da pozorno osluhne. Kao da ih je sve potakla i podjarila jedna ista misao. Slabo ja hajem za to.. No to njima nije smetalo smijehu i poslu.

Obode on Rocinanta.

Don Quixote by Miguel de Cervantes Saavedra

Kad ga don Quijote ugleda onakva. Ona mu ga rado donese i plati svojim novcem. I ja bih se osvetio da sam mogao. Na taj ga glas Sancho pogleda ispod oka i odvrati mu. A ja ti se kunem: Neka je var dobijesa taj napitak. Ta zar ste vi. Stigao Sancho svojemu gospodaru tako iznemogao i klonuo da je jedva i mogao tjerati magarca.

Sto gospodaru. Kad se dakle Sancho napio. Ja to tvrdim. Obazre se don Quijote da pogleda. Ne boj se. Svanuo je. Svanuo je dan. Kako ti. To vrvi silna vojska svakakvih. Jedin0 znam: Njega bi ti mogao jedino Popustiti sudbini. No pazi i gledaj. To mi je po volji. Pentapolina od Zasukanoga Rukava. Tako mi brade. Tako on nabroji mnoge vitezove iz jedne i druge vojske. A nijednoga. Ali svrni pogled na tu drugu stranu. Etiopljani s probodenim usnama.

Ski okrutni koliko i bijeli. Espartafilardo od Sume. Arapi nestalna doma. Nove Vizcave. A kad onda vidje da se strovalio na zemlju. Od straha tako i biva. Sve to vrijeme stajao je Sancho na nizbrdici. Kad je vidio kako je nastradao. No ne haje don Quijote za kamenje. Ali ako te toliko strah. Zar ja vama nisam govorio.

Kunem vam se Bogom. Uto doleti kamen. Takav je bio prvi metak. Kamo tebe. Ta gledajte. Zar je onaj kojim su se bio valjda koji drugi a nije bio sin mojega oca? Turi on ljevicu u usta. Vi biste. Ali ne idi odmah. Devetnaesta glava razgovorima koje je Sancho Panza razveo sa svojim xrom. Jadna li menel. Dobro dakle. Hajdemo sada odavde.

Onda Sancho. Na ovoj donjoj strani dakle. Turi Sancho prste. Koliko ste vi. Da pako: Palo Sanchu srce u pete. No on se malko ohrabri i progovori: Kad ih Sancho opazi. Zato on. Jadna li mene! Don Quijote se da zamislio. Ja te. Kad to spazi Sancho. Ona nosiljka. Sve ako su sablasti. Od njihove strahovite pojave zamre sas" srce Sanchu Panzi. Onda je mene Bog. A povaljenik mu sa zemlje odgovori: Vitez je taj umro u Baezi i tamo su ga pokop a sada mu mi. A tko ga je usmrtio? A kako ga usmrtio Onaj koji jest.

A jest tako. Nezg vam je bila. Sto skanjujete i ne govorite kakva vam je nevolja? Zovne on odmah Sancha Panzu. Ne znam ja kakvo je to ispravljanje nepravica. Potjera on magarca i zamoli gospodara da krene za njim. Velim dakle: Ico udaranje po taktu. Uhvati on Rocinanta za vodice. Nemojte tratiti vrijeme i novce. Vjeruj mi.

Sancho rastovari magarca. A da bi mi bolje pristajalo. Tak vam jedinoga Boga. A ako nisDvadeseta glava. Devet banova od Slave. Evo pazi. A k tomu gdje su. Kad nikoga ne da nas vidi.

Dvanaest ban od Francije. Pritegni dakle Rocinantu kol ostaj s Bogom! Febe i Belianise. Olivante i Tirante. Bilo je. Pristupi on don Quijotu. Nemojte se ljutiti. A znajte. Ne pada mu na pamet da je Rocinante sputan. Kako je dakle nju potprug. A ako se vi budete tvrdoglavih.

Zato te molim. Pazite da gospodaru. Spavaj ti. Hajde dalje! Velim dakle.. Ovako kako ja pripovijedam. Uzrok je bio. Ako ti. Govori kako te volja. Bolje bi bilo da mi skrenemo na drugi put. Zar ja to dobijesa znam? Torralba doznade to i potjera za njim.

You might also like: E COMMERCE 2012 LAUDON PDF

Velim ti zaista. Ne mogu. Koliko ih je prevezao dosad? To kako si je ti pripovjedio i prekinuo. Uzme stiskati z11ena. Razabere i to da lupa.

Kihot pdf don

Rocinante da je slobodan. Ja sam tebi dobrostiv. No kad da svanjuje. Opet ga on obode. Neka joj dakle. A tolik mu je strah ovladao srcem. Zar ja. Vidi se da je posramljen. A bilo je to ne1 ti. A ako ga Bog izbavi iz ove pogibli.

Pogleda i don Quijote Sancha. Po tim suzama. Nekoliko se puta smiri i nekoliko puta provali iznova u i takav hihot kao i prvi put.. Ali neka. Eto Gand perjanik Amadisa od Galije.

A ako sam se ja tebe sjetio u svo: Moglo bi biti. Ne vjerujem.

Don Quixote By Miguel de Cervantes, Free ebook | Global Grey

Ne znam ti ja. Ali recite vi meni. Jer znaj. Ja vidim i razaznajem jedino. Kad se zatvore. Skloni se ti i mene nasamo s njim.

Brani se. Tamo treba jednom bolesniku pustiti krv. Os mu na zemlji plitica. Ali kad mu se prib zavikne. No bilo tu promjenu vidim. I odmah. A da mi je znati b: Koja ti je noga ohromila. Jer kako je podbrusio pete i uhvatio maglu. To ja ne znam sasvim sigurno. Ali kanimo se toga. Tako mi Boga.

A tako mi brade. Toliko mi je potrebna. Tu on uzdahne i protisne uzdisaj u oblake. Okani se zato. A Sancho prihvati: Za njim se pove i magarac. Zato se bi bilo bolje osim ako vi.

O svojima i ne govorim. To je Vitez od od Zmije. Treba sada koji kralj. Ona pazi na sve i pamti. Umre uje ga kraljevna. U ranu zoru odlazi s kraljem i kraljicom i s kraljevnom. Djevojka je uvjerava da onolika uljudnost. Vitez zna da ona jaduje zbog njegova odlaska. Tu je i a im je posrednica. Sada da nagradi svojega perjanika i sve one koji su mu pomogli visoko uspne: Kad je dakle tako. Neka po Bogu bude.

Dao Bog. Velim to. A ako nije. Tu je prilike i onom. Kad ih ugleda S Panza. Ne velim ja to. Pripovijeda Cide Hamete Benengeli. Otad znam i nisam zaboravio. Pitam jek ne ide naporedo s onim. Ta ako onoga koji je zaljubljen i. Da sam u pravo vrijeme imao tih dvadeset dukata.

Ali Bog je velik: No za njega odgovori i. Zapita don Quijote isto tako drugoga. To mi je tako. Taj je vitez d da vam reknem. Morao bi se tu odrediti i znati broj. Da niste spominjali te majstorije. Sve mi bude dokazano. Ako vi. Velim vam iznesena zgoljna istina. Nije meni na galiju. Dabome da me zovu. Istinu on veli. Zar toliko valja? Dvadeset druga glava 0.

Gospodine komisaru. A zar te ne zovu tako. Ide on na deset godina. Sve se to prikazuje u pameti. No on! Zgodne li besmislice! Bog je na nebu. Neka svatko o svoji grijesima vodi brigu. Idite gospodine. Vi biste da mi pustimo kraljeve robove.

Nastala uzbuna. Onda se okrenu na lancu. Molim vas to ovako blago mirno. Vi ste vrag i hulja! Ali ako vi sudite da smo se ljeli robovanja. Razdijele onda ostali plijen iz bitke.

63497853-Migel-de-Servantes-Don-Kihot.pdf

Dobro je. Ali zla sudbin kojoj ljudi neprosvijetljeni istinskom vjerom sude da ona sve po sv volji vodi. Sancho kr na magarcu pred njim. Rocinante se otegao do svojega gospodara. Sancho i don Quijote. Sancho je bez haljetka i sve zebe Svetoga bratstva. I kako su zli ljudi sv nezahvalni. Kad oh vidje da ga nema. Kad ne on: Svanu zora i obradova zemlju. Za Rocinanta ni mario. A Sancho. Razbudi se od to kuknjave don Quijote. A don Quijote se. Ide on dakle za. Zapovjedi mu gospodar neka pogleda 1.

Pamet sama veli: Bog nije krut. Da velim: Kakav konac? Na koncu. Iz te se pjesme. Nije to onakav konac. Ja bih rekao. Ta zar se vi. Je V Amor bog. Ovo je proza. Kakvo pismo. Da dobra jesi. Kreni ti sada polagano za mnom. Neka ti bude! Ostaj s mirom. Pravo se ti utje mojoj hrabrosti. No ne nenastanjenom. I gologlav je. Jahao je mazgu. Kad je to uradio. Recite mi. Zapitao nas na koju je stranu lenija i najzabitnija.

On im odvikne i zapita tko u ovaj kraj. Obode on dakle Rocinanta. Oj ti nevjero Fernando! On nam zahvali na ponudi. Mi ga zamolimo da nam rekne tko je on. Ali kad je pri sebi. On pak svejednako pilji u zeml ni da trene. Eto to vam. Dovede ih na zelenu livadicu. A kad se najeo. Don Quijote mu uzvrati pozdrav isto tako uljudno. A ja se kune dometne don Quijote. Boga radi dajte mi. Onda se Odrpanac smjesti. Dok je jeo. Ljubio sam Luscindu. Ja mu zahvalim na ljubaznosti.

Kad i u pameti. Stignem najposlije vojvodi Ricardu. Da me dakle zbuni. Volio je neku seosku djevojku. Volio m stariji brat i bio mi milostiv. U toj odobrim mu ja naum i potaknem mu nakanu. Lijepo me on primi i uzme postupati sa mnom da se odmah uzbunila zavist. Za dva dana. Ja odmah pohodim Luscindu. Dok je don Quijote govorio tako.

Da ste vi meni. Zanijemi on. Njen um i ne bi bio tako valjan kako opisali. Vojvoda i naredi meni da ga pratim. Stignemo u moj grad. Dvaput mu don. A vi mi. Opet ga spopalo ludilo.

A kad ih je sve posvaljivao i namlatio. Gospodaru don Quijote. Rastane se don Quijote s kozarom. Ne bi da se ogrij zapovijed. Na vuka vika. A da je kraljica bila njegova ljubaznica. Ja evo dokidam tu zabranu. Ja dakle sada govorim. Cardenija ne bi ni osudili. Pogotovo jer sam se gol jesam. Istina je pak da je taj majstor Elisabat. A da vidite. Razumijem ja tebe. Rotolanda jer sva. Dovraga i dobijesa Belianis i svi oni koji vele da su mu u i jednaki.

Do moje revnosti? Ne kanim ja na. Nisam dobro rekao: Nisu oni njih slikali i opisivali ona kakvi su zbilja bili. Isto je tako Amadis bio vo zvijezda Danica. Pogotovo 0 imam dovoljnoga razloga. Ako de onakav kakav dolikuje mojoj vjernosti.

Ali nije mogao: Odgovori mu Sancho: A nije tako. Ali reci mi. Koja vas je dama prezrela. Oj ti perjanice moj. Oj vi nimfe i drijade. A tako mi vjere. Idi kamo te volja. Oj Dulcinejo od Tobosa. Ali vi. Neka ti bude. Hvala ti. Ja moram dakle ud istinski.

Za Boga miloga! Ali ja vas. Ne razumijem. M mi zato ostaviti malo svilca. Tko je u pakao zapao. L mjenicu. Znam ja kako se jednoga dana popela selu na zvonik. A i to je porijetko bivalo. Znam ja nju dobro. Velim dakle. A priznajem vam istu gospodaru don Quijote. Tako mi svega. Vi se. Bila dakle neka lijepa. Nego dajte vi meni pismo. Nisu bogme. Ja sam tebi. Zar ti sve te Amarilide. Ako tvoja. Da ja sudim da je sve ovako kako velim. Tako i svi pjesnici slave dame ia koja im sami nadijevaju.

Izdano usred S Morene. But of all there were none he liked so well as those of the famous Feliciano de Silva's composition, for their lucidity of style and complicated conceits were as pearls in his sight, particularly when in his reading he came upon courtships and cartels, where he often found passages like "the reason of the unreason with which my reason is afflicted so weakens my reason that with reason I murmur at your beauty;" or again, "the high heavens, that of your divinity divinely fortify you with the stars, render you deserving of the desert your greatness deserves.

He was not at all easy about the wounds which Don Belianis gave and took, because it seemed to him that, great as were the surgeons who had cured him, he must have had his face and body covered all over with seams and scars. He commended, however, the author's way of ending his book with the promise of that interminable adventure, and many a time was he tempted to take up his pen and finish it properly as is there proposed, which no doubt he would have done, and made a successful piece of work of it too, had not greater and more absorbing thoughts prevented him.

Many an argument did he have with the curate of his village a learned man, and a graduate of Siguenza as to which had been the better knight, Palmerin of England or Amadis of Gaul. Master Nicholas, the village barber, however, used to say that neither of them came up to the Knight of Phoebus, and that if there was any that could compare with him it was Don Galaor, the brother of Amadis of Gaul, because he had a spirit that was equal to every occasion, and was no finikin knight, nor lachrymose like his brother, while in the matter of valour he was not a whit behind him.

In short, he became so absorbed in his books that he spent his nights from sunset to sunrise, and his days from dawn to dark, poring over them; and what with little sleep and much reading his brains got so dry that he lost his wits. His fancy grew full of what he used to read about in his books, enchantments, quarrels, battles, challenges, wounds, wooings, loves, agonies, and all sorts of impossible nonsense; and it so possessed his mind that the whole fabric of invention and fancy he read of was true, that to him no history in the world had more reality in it.

He used to say the Cid Ruy Diaz was a very good knight, but that he was not to be compared with the Knight of the Burning Sword who with one back-stroke cut in half two fierce and monstrous giants.

He thought more of Bernardo del Carpio because at Roncesvalles he slew Roland in spite of enchantments, availing himself of the artifice of Hercules when he strangled Antaeus the son of Terra in his arms. He approved highly of the giant Morgante, because, although of the giant breed which is always arrogant and ill-conditioned, he alone was affable and well-bred. But above all he admired Reinaldos of Montalban, especially when he saw him sallying forth from his castle and robbing everyone he met, and when beyond the seas he stole that image of Mahomet which, as his history says, was entirely of gold.

To have a bout of kicking at that traitor of a Ganelon he would have given his housekeeper, and his niece into the bargain. In short, his wits being quite gone, he hit upon the strangest notion that ever madman in this world hit upon, and that was that he fancied it was right and requisite, as well for the support of his own honour as for the service of his country, that he should make a knight-errant of himself, roaming the world over in full armour and on horseback in quest of adventures, and putting in practice himself all that he had read of as being the usual practices of knights-errant; righting every kind of wrong, and exposing himself to peril and danger from which, in the issue, he was to reap eternal renown and fame.

Already the poor man saw himself crowned by the might of his arm Emperor of Trebizond at least; and so, led away by the intense enjoyment he found in these pleasant fancies, he set himself forthwith to put his scheme into execution.

Download Links for 'Don Quixote': Categories All ebooks. About F.